, Poliklinika Adarta — OB | GYN | LAB » Prirodni porod
Adarta kroz medije

Prirodni porod

Ova u hrvatskoj javnosti i medicinskim krugovima škakljiva tema zadnjih se godina duboko uvukla u svijest naših trudnica, a nekima od njih je i pošlo za rukom prirodno roditi.

A zašto – škakljiva tema? O da, itekako!

Prirodno roditi bi jasno značilo – roditi bez ikakve medicinske intervencije i “službenog” medicinskog osoblja. No je li to u praksi uistinu tako? Zemlje s dugom tradicijom prirodnog poroda (možemo ga nazvati i porodom kod kuće) poput Nizozemske imaju odlično uhodan “servis” doula – osoba izučenih za podršku u porodu i “mobilnih” primalja koje su se kroz desetljeća prakse dobro školovale voditi prirodne/spontane porode i razlikovati normalna stanja u porodu od ugroženosti djeteta i majke. Odlična mreža lako dostupnih bolnica i spretnih primalja sa svojim prijevoznim sredstvima ona rijetka stanja kada je majci i/ili djetetu neophodna klasična medicinska pomoć takvu čine lako dostupnom. No što ako stvari ne idu baš onako kako smo očekivali, planirali? Što ako kao generali nakon bitke konstatiramo – da smo imali samo par minuta više za intervenciju, ne bi bilo nikakvih komplikacija, posljedica? Najneugodnije jest što nam katkada za konačnu konstataciju da je naše dijete u potpunosti zdravo, bez ikakvih posljedica često treba jako puno vremena, da ne kažemo godina.

U Nizozemskoj se u takvim, nasreću, rijetkim situacijama ne bi dogodilo ništa. Niti bi majke sebi predbacivale što nisu rodile u bolnici, niti bi se primalje koje su intervenirale osjećale krivima – to se tako rijetko događa i desetljećima se nizozemska djeca u 2/3 slučajeva rađaju kod kuće pa su im sve situacije prihvatljive i normalne. Čak i zapadna medicina konstatira kako niskorizične trudnice vrlo sigurno mogu roditi kod kuće.

A mi? Jesmo li dovoljno zreli za takvo razmišljanje? Uvijek mi padaju na pamet razne situacije iz svakodnevne porodničarske prakse pa tako i majka, žena iz Zagreba, koja mi je i debelo nakon što joj je prošao termin i dalje sa smješkom i vjerom u sebe, staloženo i mirno, nakon svakog pregleda ponavljala iste riječi: “mojoj Mirni očito još nije vrijeme za izaći van…”. A imala je debelog razloga biti zabrinuta.

Jer joj je tih dana njeno prvo dijete punilo 3 godine boravka u bolnici na respiratoru, rođeno kao nedonošče….tih dana je na žalost i otišlo na drugi svijet. Samo je rekla sa stakleno – vlažnim očima: “Predosjetila sam to. Da će umrijeti. Moja Mirna mi je dala prostora da se dostojanstveno oprostim od svoje bolesne malene. Sada i ja osjećam onaj pomalo nelagodni mir, no znam da sam spremna. Za porod. I da će trudovi sami doći ubrzo.”

I tako je i bilo. Lijepo je rodila preslatku djevojčicu. Duboko sigurna u sebe. U vjeru. U usud. U prirodno.

No da li smo svi takvi? Zreli da po(d)nesemo odgovornost svih mogućih ishoda, pa i onih rijetkih situacija kad komplikacije mogu biti krajnje ozbiljne?

Opet, sjetim se svakodnevne situacije u našem rodilištu kada obitelj već zove rađaonicu s pitanjem – da li se naša trudnica porodila? – a ona od prijemne ambulante još nije niti stigla do rađaonice – i samo dodaju – znate, jučer joj je prošao termin pa smo svi u brizi.

I zaključujem da kao cjelina, društvo, nismo zreli. Samo su zreli pojedinci. Grupe pojedinaca. A obaveza nas liječnika je pomoći svakom i u svakoj situaciji. I nije niti čudo kad kolege koji jako dugo rade, koji su se nagledali svih mogućih neugodnih situacija koje znaju proizići i iz urednih a pogotovo kompliciranih poroda (a tuđu životnu praksu uvijek treba poštovati) vele – ma kakav prirodni porod! Sve je dobro dok porod ide dobro, dok dijete krepko plače, a majka ga ljubi u suzama radosnicama. A kad se zakompllicira – svi gledaju u nas medicinare maltene kao da nam sve to skupa nije bitno. Kao da nismo dali sve od sebe da sve bude u redu. Za ljudski život. I majke i onog tek na svijet donešenog nevinog djeteta. Što naravno – nije tako. Niti će ikada biti. I prosječnom medicinaru i primalji nije uvijek lako balansirati između želja majke i suštim činjenicama sigurnosti kontroliranog poroda. A našem, uvijek para žednom, medicinskom sustavu, pogotovo. Jer osnovni preduvjet da majka prirodno rađa uz stručni par ruku kraj sebe jest da svaka rodilja ima svoju primalju. Samo za sebe. Kao i u Nizozemskoj. Tada bi čak i onim majkama koje bi rado rodile prirodno a ipak u svakom trenutku bile sigurne da je s njihovim djetetom sve u redu – pao kamen sa srca i mogle bi sveukupnu pozornost posvetiti osluškivanju svojih unutarnjih instikata i potreba i… naravno – trudova. Pa i u vanbolničkim uvjetima. Kad sustignemo Nizozemsku.

S velikom radošću Vas obavještavamo kako je u ponudi Poliklinike Adarta od sada i djelatnost pedijatrije, dermatologije, centra za ultrazvuk te dječje i adolescentne psihologije, sa svim testovima koje pokrivaju tu dob. Pod vodstvom vms. Petre Novak, uz dosadašnje djelatnike dr. Ivu Bilopavlovića (ginekologija), dr. Ivanu Risek (ginekologija), dr. Aleksandra Jukića (ginekologija) od sada preglede […]

Nove djelatnosti u Poliklinici Adarta

10.02.2019.

S velikom radošću Vas obavještavamo kako je u ponudi Poliklinike Adarta od sada i djelatnost pedijatrije, dermatologije, centra za ultrazvuk te dječje i adolescentne psihologije, sa svim testovima koje pokrivaju tu dob.
Pod vodstvom vms….

SHIATSU I BOL

1.09.2015.

 

Piše: Jelena Krajcer Shiatsu praktičarka Shiatsu škola Hrvatska

Milijuni ljudi se svakodnevno susreću s različitim vrstama tjelesne boli. Boli nas zub, glava, leđa, želudac i tako, čini…

Shiatsu tretman – iscjeljujući dodir

19.05.2015.

Piše: Jelena Krajcer

Shiatsu tretman traje oko sat vremena i uključuje uvodni razgovor, dijagnostiku, sam tretman i savjetovanje na kraju. Izvodi se na posebnoj strunjači na podu, a primatelj tretmana je obučen u udobnu pamučnu…