Alergijski rinitis kod djece

Alergijski  rinitis  kod djece

Alergijske bolesti ubrajamo među najširenije bolesti današnjice. Alergija ili preosjetljivost je neuobičajena i prekomjerna reakcija imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša koji inače nisu štetni. Razne čestice koje se prenose zrakom glavni su uzročnici respiratornih problema i alergija. ( grinje, pelud, plijesanj i alergeni životinja, a rijeđe alergeni iz hrane)

Peludna zrnca ne prodiru duboko u dišne putove (zbog svoje veličine) i uzrokuju simptome tipične za alergijski rinitis, djelujući na oči, nos i nosnu šupljinu.

Alergijski rinitis definiran je kao simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija.

Više od 20 % svjetske populacije boluje od alergijskog rinitisa (AR), astme ili atopijskog dermatitisa. Iako lako prepoznatljiva bolest, alergijski rinitis u velikom broju slučajeva ostaje nedijagnosticiran i ne liječen.

Ekološka teorija pretpostavlja da su alergije posljedica ekoloških onečišćenja, prije svega zraka, a zatim i hrane i različitim aditivima. Prema higijenskoj teoriji ljudi su premalo izloženi zaraznim bolestima “zapadnjački stil života”, što izaziva imunološki poremećaj koji vodi u alergije. Naime, neravnoteža u imunološkom sustavu nastaje zbog manjka bakterijskih podražaja.

Alergijski rinitis predstavlja globalni zdravstveni problem jer značajno remeti kvalitetu života bolesnika, umanjuje intelektualno funkcioniranje i radnu sposobnost, a često je povezan i s drugim bolestima, npr. astmom.

Kihanje, svrbež nosa, šmrcanje, obilan vodenasti iscjedak, nabrekla nosna sluznica i otežano disanje kroz nos, a ponekad čak i smanjenje ili gubitak osjeta mirisa tipični su simptomi.

Koje vrste alergijskog rinitisa postoje?

U literaturi je još uvijek najzastupljenija klasifikacija na sezonski alergijski rinitis tijekom određenih razdoblja u godini (SAR) i perenijalni, cjelogodišnji alergijski rinitis (PAR).

Sezonski alergijski rinitis se uglavnom odnosi na brojne vanjske alergene (poleni), a cijelogodišnji na tzv. kućne alergene (grinje, plijesni, žohari, kućni ljubimci).

U SAR-u osim nosnih simptoma (kihanje, svrbež nosa, vodenasta sekrecija, a manje začepljenost nosa) značajnu ulogu imaju i očni simptomi (rinokonjunktivitis).
Javlja se u 20% ljudi barem jednom tijekom života. Obično započinje u dječjoj ili adolescentnoj dobi. Što ranije počne, očekujemo težu kliničku sliku.
Kliničkoj slici mogu se pridružiti i simptomi astme. U kliničkoj slici PAR-a prevladava začepljenost nosa. Očni simptomi su puno rjeđi, ali je pojavnost astme značajnija nego u SAR-u.

Alergijski rinitis kod djece

Značenje alergijskog rinitisa u djece je u značajnom multimorbiditetu s astmom, rinokonjunktivitisom, rinosinuitisom i upalama srednjega uha. Oko 80% bolesnika s astmom ima alergijski rinitis, dok oko 40% bolesnika s alergijskim rinitisom ujedno pati i od astme .U Hrvatskoj je astma prisutna u oko 8% djece školske dobi. Astmu je lakše liječiti ako se istodobno tretira i alergijski rinitis.
Prema smjernicama liječenje akutnog rinitisa provodi se na četiri razine ovisno o tipu i težini bolesti i ono uključuje: izbjegavanje alergena, edukacija bolesnika i njegove obitelji, farmakoterapiju i imunoterapiju.
Ispiranje nosa fiziološkom otopinom ili slanom vodom jeftina je metoda liječenja alergijskog rinitisa. Klinička istraživanja na djeci s akutnim rinitisom pokazuju značajno smanjenje simptoma svrbeža i začepljenosti nosa, rinoreje i kihanja.

Koji su najčešći alergeni?:

  • peludi trava, stabala i korova
  • plijesni (spore)
  • grinje kućne prašine
  • grinje skladišta
  • alergeni iz žohara, pasa, mačaka, štakora, konja, krava i ptica

Kako se dijagnosticira alergijski rinitis?

Dijagnoza alergijskog rinitisa temelji se na:
• tipičnoj anamnezi s alergijskim simptomima, te pozitivnoj obiteljskoj anamnezi
• tipičnim alergijskim simptomima: kihanje i curenje nosa, svrbež nosa, začepljenost nosa (ali ovi simptomi ne moraju nužno biti uzrokovani alergijom )
• alergološkom testiranju: kožni prick test hipersenzibiliteta, mjerenje posrednika upalne alergijske reakcije (RIST-ukupni IgE u serumu i RAST-specifični IgE u serumu), rijetko se koriste i inhalacijski provokativni testovi

Liječenje alergijskog rinitisa

Adekvatnim odabirom terapije u više od 90 % bolesnika može se postići dobra kontrola bolesti.

Liječenje alergijskog rinitisa odvija se u četiri razine ovisi o tipu i težini bolesti:
Izbjegavanje alergena, preduvjet uspješnog liječenja. edukacija bolesnika, to jest roditelja, imunoterapija i farmakoterapija.
Izbjegavanje alergena i mjere kontrole okolišaone uključuju preventivne aktivnosti kojima se izbjegava izlaganje poznatim alergenima. Uključuje uklanjanje ljubimaca iz kuće, pranje pokućstva parom visoke temperature, što denaturira proteinske alergene, provjetravanje stana, smanjivanje vlažnosti stana i sl.
Najjednostavnije je postići izbjegavanje alergena u bolesnika alergičnih samo na pelud prateći peludni kalendar. Ovo svakako uključuje i mjere kojima se sprječava izlaganje nespecifičnim pokretačima, npr. iritansima, duhanskom dimu i slično.
Korištenje inertnog celuloznog praška tijekom sezone polinacije statistički značajno smanjuje nosne simptome SAR-a u djece primjenjuje li se tri puta dnevno. Zbog neškodljivosti doza se može povećati ovisno o koncentraciji peludi u zraku.
Farmakoterapija rinitisa je najrašireniji oblik liječenja. zbor lijekova ovisi o vrsti rinitisa i o težini kliničke slike, ali i o fenotipu (kombinaciji simptoma).
U djece je, prema smjernicama, lijek izbora antihistaminik. uglavnom u obliku tableta, a rjeđe lokalno u obliku spreja za nos ili kapljica za oči.
Najdjelotvornije lijekove, ujedno i prvi terapijski izbor za umjereno teški i teški stupanj alergijskog rinitisa, predstavljaju kortikosteroidi za lokalnu, intranazalnu primjenu – INKS). kada primjena antihistaminika nije u potpunosti uklonila simptome. Količina kortikosteroida koja uđe u sistemski krvotok je mala (manja od 0,5 %), što bitno smanjuje opasnost od sustavnih nuspojava, osobito u dječjoj dobi. Sistemska apsorpcija je neznatna, tako da je moguća i dugotrajnija primjena u djece.

Osim terapije lijekovima, može se primijeniti i imunoterapija ili alergijska vakcinacija (hiposenzibilizacija). Davanjem rastućih koncentracija alergena na koje je osoba preosjetljiva, što potiče razvoj tolerancije, a to znači da nakon provedenog liječenja ponovni susret s alergenom neće izazvati simptome bolesti ili će oni biti znatno blaži. Može se provoditi u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik. Imunoterapija se primjenjuje u odabranih bolesnika, obično nakon 6. godine života i traje kontinuirano najmanje 3 godine.

Za sva druga pitanja, te termine naručivanja stojimo Vam na raspolaganju.

Vaš Adarta team!