Celijakija

Celijakija

Prema definiciji Europskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju i prehranu (ESPGHAN), celijakija je imunološki posredovana sistemska bolest koja se javlja u genetski predisponiranih osoba i za čiji nastanak je neophodan gluten ili srodni prolamini, koji se nalaze u pšeničnom, raženom i ječmenom brašnu.

Klinički se bolest može očitovati raznolikim simptomima, a osnovne značajke su enteropatija (bolest crijeva) postojanje genetske predispozicije HLA DQ2 ili DQ8 te prisutnost protutijela tipičnih za celijakiju.

Celijakija je kronična, upalna, autoimuna bolest tankog crijeva. Radi se o jednoj od najčešćih gastrointestinalnih i sistemskih bolesti s prevalencijom od oko 1%. Stroga bezglutenska prehrana, bez pšenice, raži i ječma je zlatni standard u liječenju celijakije koja dovodi do kliničkog i histološkog oporavka.

Bez glutena nema celijakije. Celijakija se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, može zahvatiti bilo koji organ i može se klinički očitovati različitim simptomima: kronični ili povremeni proljev, slabije napredovanje ili gubitak na tjelesnoj masi, niži rast, odgođeni pubertet, amenoreja (izostajanje ili gubitak mjesečnice), anemija (slabokrvnost) zbog nedostatka željeza, mučnina i povraćanje, recidivirajuća bol u trbuhu, grčevi u trbuhu, distenzija (napuhnutost) trbuha, kronična opstipacija ili zatvor stolice, kronični umor, rekurirajući aftozni stomatitis, herpetiformni dermatitis, prijelom kosti uz neodgovarajuću traumu/osteopeniju/osteopororzu, poremećene vrijednosti jetrenih transaminaza.

Bolest može biti prisutna čak i ako nema simptoma. Neke se bolesti češće javljaju udruženo s celijakijom pa kod pojave tih bolesti istovremeno treba tražiti i celijakiju.

To su šećerna bolest tip 1, Downov sindrom, autoimuna bolest štitnjače, Turner sindrom, Williams sindrom, selektivni nedostatak imunoglobulina A, autoimuna bolest jetre. Isto tako se svim srodnicima u prvom koljenu treba učiniti probir na celijakiju.

Početak simptoma je postupan, od nekoliko mjeseci do godina nakon uvođenja glutena. Ponovno uvođenje glutena kod bolesnika koji su na dugotrajnoj bezglutenskoj prehrani može odmah izazvati simptome poput povraćanja ili boli u trbuhu.

Kod sumnje na celijakiju određuje se ukupni imunoglobulin (Ig) A te IgA anti-Ttg. Ukoliko postoji selektivni nedostatak IgA treba napraviti neki od IgG protutijela (EMA, anti-tTG, DGP).

Kod osoba koji imaju simptome koji upućuju na celijakiju, ukoliko je rezultat anti-Ttg veći od 10 puta od normale od gornje granice, prema preporukama Europskog društva za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu uz pozitivan nalaz EMA uz prisutnost HLA-DQ2 ili DQ8 heterodimera, dijagnoza celijakije može se postaviti i BEZ BIOPSIJE sluznice tankog crijeva.

U svim drugim slučajevima, biopsija sluznice tankog crijeva koja se radi tijekom ezofagogastroduodenoskopije je važan dio dijagnostičkog postupka. Karakteristične patohistološke promjene su povećan broj intraepitelnih limfocita (<25 limfocita na 100 enterocita), produžene kripte, djelomične do totalne atrofije resica, smanjen odnos resica i kripti.

Kod osoba BEZ SIMPTOMA koje imaju neku od pridruženih bolesti ili imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu te u slučajevima nesigurne dijagnoze treba učiniti HLA-DQ2 i HLA-DQ8 heterodimer.

Celijakija se liječi strogom, doživotnom bezglutenskom prehranom koja dovodi do oporavka ali i sprečava razvoj komplikacija. Prije započinjanja bezglutenske prehrane potrebno je isključiti celijakiju i alergiju na gluten.

Bezlutenska prehrana je sigurna i kad se koristi dulje vremena, ali osoba koja započinje takvu prehranu trebala bi savjet i nadzor nutricioniste jer ukoliko se odaberu loše namirnice može nastati nutritivni deficit. Bolest treba aktivno tražiti i na vrijeme započeti liječenje.

Komentari

Ostavite komentar