Kardiotokografija (CTG)

Kardiotokografija (CTG)

Kardiotokograf (CTG) je kontinuirani elektronički zapis frekvencije otkucaja fetusa dobiven ultrazvučnim sondama postavljenim na majčin trbuh. Druga se sonda postavlja na majčin trbuh preko maternice, kako bi se istovremeno zabilježila prisutnost bilo kakvih aktivnosti maternice, to jest da li postoje kontrakcije. Fetalna frekvencija srca i kontrakcije maternice istodobno se prate na papirnatoj traci. Dijelovi srčanog ritma fetusa koji se mogu procijeniti uključuju: početnu stopu, osnovnu varijabilnost, ubrzanja i usporavanja. Procjenjuje se i odnos brzine otkucaja fetusa i vremena kontrakcije maternice.

Kardiotokografija široko se koristi u rodiljnoj njezi, kako u razdoblju pred porođaj, tako i unutar porođaja. Iako su teorijske osnove za primjenu i tumačenje testa i indikacije za praćenje slične, fokus ovog pregleda je na primjeni CTG-a tijekom trudnoće i prije početka porođaja. 

Antenatalni CTG je uobičajeni oblik procjene fetusa u trudnoći i koristi ritam srca fetusa kao pokazatelj dobrobiti fetusa (Boyle 2004). Može se koristiti izolirano, ponekad se naziva “ne-stres test” ili uz stimulaciju aktivnosti maternice kako bi se vidjelo kako srce fetusa reagira, ponekad poznato i kao “test stresa kontrakcije”.

U Adarti CTG radimo uz standardno praćenje trudnoće, te ga preporučamo u trećem tromjesječju (od 36. ili 37. tjedna) , prema potrebi ranije.

Antenatalni CTG najčešće se provodi u trećem tromjesečju trudnoće (nakon 28 tjedana). Gestacijska dob u kojoj započinje CTG varira u praksi.

Antenatalni CTG se također može koristiti u kombinaciji s drugim metodama fetalne procjene, poput ultrazvučnih mjerenja doplera i mjerenja volumena amnionske tekućine (Turan 2008). Učestalost ispitivanja uvelike varira u praksi, ovisno o indikaciji za CTG i gestacijsku dob, a kreće se od jednom tjedno pa čak i do tri puta dnevno.

Za sva dodatna pitanja, stojimo Vam na raspolaganju.

Komentari

Ostavite komentar