Dječje gliste

Dječje gliste su jedan od najvećih nametnika čovjeka. Dječje gliste nisu kao što se to obično misli, karakteristične samo za udaljena i siromašna područja svijeta s niskim higijenskim standardom. One su znatno raširenije i predstavljaju važan zdravstveni problem i u bogatim društvima širom svijeta.

Najčešće vrste dječjih glista

Najčešće gliste kod djece su mala dječja glista – Enterobius vermicularis, velika dječja glista – Ascaris lumbricoides i crv vlašnjak – Trichuris trichura.

Najčešća je mala glista, Enterobius vermicularis koja izgleda poput bijelog končića duljine 3 – 10 mm.  Često se javlja kod djece i očituje se karakterističnim simptomom – jakim svrbežom u području anusa.

Kako se prenosi mala dječja glista?

Zaraza kod čovjeka nastaje analno-oralnim putem. Gliste ulaze u tijelo kada se progutaju jajašca, ona se mogu nalaziti na prljavim rukama, u zagađenoj hrani, vodi, na odjeći, posteljini, donjem rublju ili općenito u prirodi, gdje im pogoduju topli i vlažni uvjeti. Jajašca mogu na sobnoj temperaturi preživjeti i do tri tjedna. Takav način infekcije zove se primoinfekcija. Životni ciklus gliste – jajašce, larva i odrasla glista – odvija se unutar ljudskog tijela kroz 2 do 6 tjedana. Ženka otputuje do perianalne regije (obično noću) da bi položila jajašca između kožnih nabora. Jajašca se polažu u ljepljivu tvar što uz pokrete ženke izaziva svrbež. Nakon 4 dana iz jajašca se izliježu larve koje se vraćaju natrag u završni dio debelog crijeva (rektum) i donje dijelove crijeva. Dijete se može lako ponovo zaraziti prijenosom prstima iz perianalnog područja do usta. To zovemo autoinfekcija i to je način kako se ona dugo održava kod pojedinca.

Koji su simptomi zaraze?

Simptomi infekcije dječjom glistom uglavnom nisu teški i ozbiljni po zdravlje, ali ipak mogu biti jako neugodni i pogoršavati kvalitetu života. Glavni simptom dječje gliste je svrab u području perianalne regije, koji se obično pogoršava noću kada gliste putuju kako bi polagale nova jajašca. Kod djevojčica, uz svrab, gliste mogu uzrokovati vaginalni iscjedak jer se nerijetko proširuju i na rodnicu. Isto tako, često zbog svrbeža dolazi do pucanja kože što može uzrokovati sekundarnu bakterijsku infekciju. Bolovi u trbuhu i mučnina su rijetki simptomi, a pojavljuju se kada u crijevima obitava velika količina glista. U određenom broju slučajeva, infekcija može biti i bez simptoma.

Dijete se može žaliti i na druge simptome, kao što su:

• manjak energije i brzo umaranje
• manjak koncentracije i nepažnja
• osjet neugode u analnom području,
• slab apetit
• iritacija kože u analnom području,
• vrtoglavica
• bljedilo lica i žućkaste bjeloočnice
• pretjerano slinjenje
• bolovi u mišićima ruku i nogu
• često buđenje noću
• vjetrovi, zatvor ili neredovita stolica

kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja pronalaskom glista u stolici od strane roditelja. Ukoliko se dijete žali na perianalni svrbež, ili ima neke druge ranije nabrojane simptome, može se pokušati pretražiti područje oko dječjeg anusa otprilike 1 – 2 sata nakon što dijete zaspi. Gliste su malene, bijele i tanke te su vidljive prostim okom. Ukoliko ne uspijete pronaći gliste, možete uzeti uzorak s djetetovog anusa i odnijeti ga liječniku. Uzorak se uzima tako da ljepljivu traku prislonite na anus djeteta (najbolje 1 – 2 sata nakon što dijete zaspe ili ujutro), a potom to zalijepite na predmetno stakalce i odnesete liječniku te će se pod mikroskopom utvrditi postojanje jajašaca ili glista. Također se mogu tražiti i u stolici, ali je bitno pretražiti bar nekoliko uzoraka stolice, budući da se one ne izlučuju ravnomjerno, tj. ne mora ih biti u svakoj stolici.

Liječenje dječje gliste?

U liječenju zaraženosti malom dječjom glistom lijek izbora je mebendazol koji se daje u jednokratnoj dozi od 100 mg. Doza je ista za djecu i odrasle, a terapija se treba ponoviti za 14 dana. U prvom navratu se nastoje uništiti odrasli crvi, a ponovljeno liječenje služi da se unište crvi koji su se eventualno u međuvremenu razvili iz preostalih jaja ili ličinki. Učinak liječenja provjerava se 2-3 tjedna nakon provedene terapije ponovnim pregledom perianalnog otiska.

Zbog brzog i učestalog načina prijenosa, liječnici preporučuju liječenje svih koji su u čestom doticaju sa zaraženim (razred, obitelj, vrtić).

Zbog čestih “epidemija” ovih parazitskih bolesti po vrtićima i školama, ponekad zarazu nije moguće izbjeći. Ipak, osnovno pravilo u borbi protiv svih vrsta infekcija, pa tako i infestacije dječjim glistama, jest osobna higijena, posebice pranje ruku.

Preventivnim djelovanjem i pravilnim zdravstvenim odgojem djece puno se može učiniti u sprječavanju širenja ovakvih zaraza.

Za više informacija stojimo Vam na raspolaganju.

Vaš Adarta team!