Novosti

Infektivna mononukleoza u djece

Infektivnu mononukleozu uzrokuje Epstein–Barrov virus (EBV, humani herpesvirus tip 4), a manifestira se umorom, vrućicom, faringitisom i limfadenopatijom. Umor može trajati tjednima ili mjesecima. Nekad se javljaju ozbiljne komplikacije kao ruptura slezene ili neurološki sindromi. Epstein–Barrov virus (EBV) je herpesvirus kojim se inficira 50% djece do 5 godina.
Nakon primoinfekcije, EBV doživotno ostaje u domaćinu, uglavnom u B limfocitima, i povremeno se asimptomatski nalazi u orofarinksu.

Jedini domaćin virusa, koji predstavlja i izvor infekcije je čovjek. Inficirane osobe povremeno izlučuju i prenose virus na druge osobe izravnim ili neizravnim kontaktom (preko ruku), a pretežito slinom.

Zbog osjetljivosti virusa na vanjske čimbenike, s posljedičnim gubitkom infektivnosti izvan ljudskog organizma, za prijenos virusa potrebit je blizak i neposredan kontakt. Mononukleoza se prenosi ljubljenjem, kašljanjem, kihanjem, ili na bilo koji drugi način koji uključuje kontakt sa slinom osobe zaražene virusom. Mononukleoza se može prenijeti i drugim vrstama kontakta, primjerice zajedničkom uporabom slamke ili pribora za jelo, igračkama. Rjeđe se može prenijeti transfuzijom krvi.

Klinička slika

Primarna EBV infekcija je u male djece većinom asimptomatska. Razvijena klinička slika vidi se većinom u starije djece i odraslih.
Inkubacija traje od dva tjedna do 50 dana. Obično se najprije javlja umor koji traje do tjedan dana ili dulje, a prate ga vrućica, faringitis i povećanje limfnih čvorova (nisu uvijek prisutni svi ovi simptomi). Umor može trajati mjesecima, ali je obično najizraženiji prva 2 do 3 tjedna. Kad umor i vrućica dominiraju kliničkom slikom (tzv. tifoidni oblik), bolest i oporavak mogu trajati i dulje vrijeme. Faringitis može biti težak, uz izraženu grlobolju i s eksudatom te može nalikovati streptokoknoj angini. Limfadenopatija je obično simetrična, mogu biti zahvaćeni bilo koji limfni čvorovi, a najčešće su to prednji i stražnji cervikalni. Nekad je limfadenopatija jedini simptom bolesti (abnormalnosti u veličini, konzistenciji i broju limfnih čvorova).

Infektivna mononukleoza obično je samoizlječiva bolest. Trajanje je promjenjivo; akutna faza traje oko 2 tjedna. Oko 20% bolesnika može se vratiti u školu ili na posao unutar jednog tjedna, a 50% unutar 2 tjedna. Umor može zaostati još nekoliko tjedana, a u 1–2% bolesnika i mjesecima. Smrtnost je <1%, uglavnom zbog komplikacija (npr. encefalitis, ruptura slezene, opstrukcija dišnih putova).

Komplikacije mononukleoze

Većina djece koja dobiju mononukleozu, u potpunosti se oporave bez ikakvih problema, no u rijetkim slučajevima može doći do komplikacija.

Neurološke komplikacije su: encefalitis, konvulzije, Guillain–Barréov sindrom, periferna neuropatija, aseptični meningitis, mijelitis, pareze moždanih živaca i psihoza.
Hematološke komplikacije obično su prolazne i prolaze spontano.
Ruptura slezene je po život opasna komplikacija. Uzrokuje je povećanje slezene i napetost kapsule, koji su najizraženiji 10 do 21 dan nakon početka bolesti. Rupturi prethodi trauma samo u polovice bolesnika. Ruptura je obično bolna, no nekad uzrokuje hipotenziju bez bolova.
Rijetka komplikacija u dišnom sustavu je opstrukcija gornjih dišnih putova zbog faringealne ili paratrahealne limfadenopatije; pomaže primjena kortikosteroida. Intersticijski infiltrati na plućima vide se na radiogramima većinom u djece i uglavnom su asimptomatski.
Jetrene komplikacije uključuju porast aminotransferaza (oko 2–3 puta iznad normale, povratak na normalu za 3–4 tjedna), što se registrira u oko 95% bolesnika. Ako se pojavi žutica ili značajniji porast transaminaza treba tragati i za drugim uzrocima.

Prevencija i liječenje mononukleoze

Najbolji način prevencije mononukleoze je ograničavanje zajedničkog korištenja čaše, igračaka, ruževa za usne i ostalih izvora sline. Cjepivo protiv Epstein-Barr-ovog virusa ne postoji.
Ne postoji specifično liječenje ove bolesti, liječenje je simptomatsko. Infektivna mononukleoza u većini slučajeva prolazi bez komplikacija i posljedica. U akutnoj fazi bolesnik treba unositi dovoljnu količinu tekućine u organizam; prehrana treba biti lagana, a prostoriju u kojoj bolesna osoba boravi treba redovito provjetravati.

Za smanjenje tjelesne temperature iznad 38°C, treba koristiti antipiretike, prvenstveno iz grupe Paracetamola, izbjegavajući Acetilisalicilnu kiselinu (Aspirin i srodne derivate).

Da bi se izbjegla ruptura slezene, treba izbjegavati naprezanje i kontaktne sportove mjesec dana od početka bolesti i dok je prisutna splenomegalija (što se može provjeriti ultrazvukom).

Za više informacija, stojimo Vam na raspolaganju.

Vaš Adarta team!

Specijalistički pregledi pedijatra

(Dr. Dejan Balažin, spec.ped., subspec. dječje nefrologije, bavi se i dječjom endokrinologijom i Dr. Igor Šegović, spec.ped., subspec. dječje gastroenterologije)

  • Sistematski pregledi za djecu
  • Ultrazvučna dijagnostika
  • Laboratorijska dijagnostika iz kapilarne i venske krvi
  • Dječja i adolescentna psihologija
  • Dermatologija

Rezervirajte svoj termin već danas!!