Novosti

Infektivna mononukleoza u djece

Infektivnu mononukleozu uzrokuje Epstein–Barrov virus (EBV, humani herpesvirus tip 4), a manifestira se umorom, vrućicom, faringitisom i limfadenopatijom. Umor može trajati tjednima ili mjesecima. Nekad se javljaju ozbiljne komplikacije kao ruptura slezene ili neurološki sindromi. Epstein–Barrov virus (EBV) je herpesvirus kojim se inficira 50% djece do 5 godina.
Nakon primoinfekcije, EBV doživotno ostaje u domaćinu, uglavnom u B limfocitima, i povremeno se asimptomatski nalazi u orofarinksu.

Jedini domaćin virusa, koji predstavlja i izvor infekcije je čovjek. Inficirane osobe povremeno izlučuju i prenose virus na druge osobe izravnim ili neizravnim kontaktom (preko ruku), a pretežito slinom.

Zbog osjetljivosti virusa na vanjske čimbenike, s posljedičnim gubitkom infektivnosti izvan ljudskog organizma, za prijenos virusa potrebit je blizak i neposredan kontakt. Mononukleoza se prenosi ljubljenjem, kašljanjem, kihanjem, ili na bilo koji drugi način koji uključuje kontakt sa slinom osobe zaražene virusom. Mononukleoza se može prenijeti i drugim vrstama kontakta, primjerice zajedničkom uporabom slamke ili pribora za jelo, igračkama. Rjeđe se može prenijeti transfuzijom krvi.

Klinička slika

Primarna EBV infekcija je u male djece većinom asimptomatska. Razvijena klinička slika vidi se većinom u starije djece i odraslih.
Inkubacija traje od dva tjedna do 50 dana. Obično se najprije javlja umor koji traje do tjedan dana ili dulje, a prate ga vrućica, faringitis i povećanje limfnih čvorova (nisu uvijek prisutni svi ovi simptomi). Umor može trajati mjesecima, ali je obično najizraženiji prva 2 do 3 tjedna. Kad umor i vrućica dominiraju kliničkom slikom (tzv. tifoidni oblik), bolest i oporavak mogu trajati i dulje vrijeme. Faringitis može biti težak, uz izraženu grlobolju i s eksudatom te može nalikovati streptokoknoj angini. Limfadenopatija je obično simetrična, mogu biti zahvaćeni bilo koji limfni čvorovi, a najčešće su to prednji i stražnji cervikalni. Nekad je limfadenopatija jedini simptom bolesti (abnormalnosti u veličini, konzistenciji i broju limfnih čvorova).

Infektivna mononukleoza obično je samoizlječiva bolest. Trajanje je promjenjivo; akutna faza traje oko 2 tjedna. Oko 20% bolesnika može se vratiti u školu ili na posao unutar jednog tjedna, a 50% unutar 2 tjedna. Umor može zaostati još nekoliko tjedana, a u 1–2% bolesnika i mjesecima. Smrtnost je <1%, uglavnom zbog komplikacija (npr. encefalitis, ruptura slezene, opstrukcija dišnih putova).

Komplikacije mononukleoze

Većina djece koja dobiju mononukleozu, u potpunosti se oporave bez ikakvih problema, no u rijetkim slučajevima može doći do komplikacija.

Neurološke komplikacije su: encefalitis, konvulzije, Guillain–Barréov sindrom, periferna neuropatija, aseptični meningitis, mijelitis, pareze moždanih živaca i psihoza.
Hematološke komplikacije obično su prolazne i prolaze spontano.
Ruptura slezene je po život opasna komplikacija. Uzrokuje je povećanje slezene i napetost kapsule, koji su najizraženiji 10 do 21 dan nakon početka bolesti. Rupturi prethodi trauma samo u polovice bolesnika. Ruptura je obično bolna, no nekad uzrokuje hipotenziju bez bolova.
Rijetka komplikacija u dišnom sustavu je opstrukcija gornjih dišnih putova zbog faringealne ili paratrahealne limfadenopatije; pomaže primjena kortikosteroida. Intersticijski infiltrati na plućima vide se na radiogramima većinom u djece i uglavnom su asimptomatski.
Jetrene komplikacije uključuju porast aminotransferaza (oko 2–3 puta iznad normale, povratak na normalu za 3–4 tjedna), što se registrira u oko 95% bolesnika. Ako se pojavi žutica ili značajniji porast transaminaza treba tragati i za drugim uzrocima.

Prevencija i liječenje mononukleoze

Najbolji način prevencije mononukleoze je ograničavanje zajedničkog korištenja čaše, igračaka, ruževa za usne i ostalih izvora sline. Cjepivo protiv Epstein-Barr-ovog virusa ne postoji.
Ne postoji specifično liječenje ove bolesti, liječenje je simptomatsko. Infektivna mononukleoza u većini slučajeva prolazi bez komplikacija i posljedica. U akutnoj fazi bolesnik treba unositi dovoljnu količinu tekućine u organizam; prehrana treba biti lagana, a prostoriju u kojoj bolesna osoba boravi treba redovito provjetravati.

Za smanjenje tjelesne temperature iznad 38°C, treba koristiti antipiretike, prvenstveno iz grupe Paracetamola, izbjegavajući Acetilisalicilnu kiselinu (Aspirin i srodne derivate).

Da bi se izbjegla ruptura slezene, treba izbjegavati naprezanje i kontaktne sportove mjesec dana od početka bolesti i dok je prisutna splenomegalija (što se može provjeriti ultrazvukom).

Za više informacija, stojimo Vam na raspolaganju.

Vaš Adarta team!

Poliklinika Adarta