Što je otitis (upala uha)?

Većini roditelja nije potrebno reći da su upale uha jedna od najčešćih bolesti male djece. Najveća je učestalost u dobi od 4 mj- 4 godine života. Upale uha mogu biti akutne i kronične. Kod neke djece upale uha su stalni problem, te se tada radi o ponavljajućoj upali (recidivnom otitisu). Obzirom da uho ima nekoliko dijelova (vanjsko, srednje i unutarnje uho), tako razlikujemo i upale uha ovisno o mjestu nastanka:

Upala vanjskog uha (ako se upali koža zvukovoda)- može biti bakterijska, virusna ili gljivična

Upala srednjeg uha (koja je kod djece najčešća te ćemo o njoj detaljnije govoriti u nastavku)

Upala unutarnjeg uha– rijeđa kod djece; praćena je zujanjem u uhu, poremećajem ravnoteže, što dovodi do mučnine, pa i povraćanja.

Znakovi i simptomi

Akutne upale uha obično izazivaju bolove, osjećaj punoće i pritiska u uhu. Mogu biti praćene povišenom temperaturom, djeca su razdražljiva ili bezvoljna a kod nekih se javlja i osjećaj vrtoglavice.

Uzroci

Većina upala uha počinje s upalom gornjih dišnih puteva (obično prehladom) koja se može proširiti na Eustahijeve cijevi i dovesti do oticanja i upale sluznice u njima. Eustahijeve cijevi su kanali koji spajaju gornji dio ždrijela sa srednjim uhom a kod djece su uže i ravnije nego kod odraslih osoba. Zbog toga je vjerojatnije da će upala potpuno začepiti cijevi zarobljavajući tekućinu u srednjem uhu. Nakupljanje tekućine privremeno će smanjiti djetetov sluh jer bubnjić i slušne koščice u srednjem uhu teže prenose zvučne vibracije u tekućini. Obično ta tekućina sama nestane u roku od nekoliko tjedana. U pojedinim slučajevima pritisak može dovesti do pucanja bubnjića (perforacija). Nakon što bubnjić perforira i tekućina iz srednjeg uha počne istjecati iz uha, bol se ublažava. Katkada tekućina može ostati u srednjem uhu mjesecima i umanjiti djetetov sluh. Tekućina u srednjem uhu idealan je okoliš za bakterije i viruse koji izazivaju upalu. Kako djeca rastu, njihove Eustahijeve cijevi postaju šire i zakrivljenije. To pomaže zaštiti uha od upale. Iako se i dalje mogu pojavljivati, kada dijete dođe u školsku dob upale uha se više ne javljaju tako često.

Komplikacije

Mnoge upale uha prolaze same od sebe bez ikakvih komplikacija, ali dugotrajne upale ili upale koje se ponavljaju, mogu oštetiti bubnjić, kosti u uhu i strukturu srednjeg uha i dovesti do trajnoga gubitka sluha. Kod male djece čak i kratkotrajni gubitak sluha može dovesti do kašnjenja razvoja govora. U pojedinim slučajevima povećani tlak u upaljenom uhu može dovesti do pucanja djetetova bubnjića. Vjerojatno ćete primijetiti istjecanje gnoja i krvi koje može izgledati zabrinjavajuće, ali pucanje bubnjića zapravo olakšava djetetove bolove, i u većini slučajeva, bubnjić će sam zarasti. Ožiljno tkivo koje se stvara neće utjecati na djetetov sluh. Ako ne zaraste, djetetu će biti potrebna operacija radi rekonstrukcije bubnjića.

Kada treba potražiti liječnički savjet?

Liječnički savjet potražite kada se dijete žali na bol ili pritisak u uhu, ako uočite istjecanje krvi i/ili gnoja iz uha, primjetite crvenilo oko i iza uha. Kod manje djece prisutna je razdražljivost i slabi tek. Povišena temperatura može i ne mora biti prisutna. Mala djeca mogu povlačiti uši i ne odgovarati uobičajeno na zvukove.

Pretrage i dijagnosticiranje

Liječnik (otorinolaringolog) će postaviti dijagnozu na osnovi anamneze i fizikalnog pregleda. Upotrijebiti će otoskop i pogledati postoji li u unutrašnjosti uha crvenilo i tekućina iza bubnjića. Ako se bubnjić ne pomiče slobodno, to je znak da se tekućina može nalaziti u srednjem uhu. Izbočeni bubnjić ili bubnjić promijenjene boje može upućivati na infekciju. U nekim slučajevima može preporučiti timpanometriju ili audiogramsko ispitivanje, posebno ako dijete ima tekućinu u srednjem uhu već neko vrijeme. Timpanometrijskim ispitivanjem se mjeri koliko se bubnjić pomiče odgovarajući na tlak zraka. Kod audiogramskog ispitivanja koriste se zvukovi različitih frekvencija kako bi se provjerilo postoje li znakovi gubitka sluha.

Liječenje

Većina upala uha prestaje sama od sebe nakon samo nekoliko dana pa će biti dovoljna simptomatska terapija (analgetici, antipiretici, dekongestivne kapi/sprejevi za nos), a antibiotike pripisujemo samo kod jačih infekcija (jer oni neće ukloniti tekućinu iz srednjeg uha, ali pomažu u spriječavanju razmnožavanja bakterija). Većina djece može imati tekućinu u ušima čak i 2 mjeseca nakon što je prestala upala. To ne predstavlja problem osim ako utječe na sluh.

Cjevčice za drenažu -Ako dijete ima tekućinu u srednjem uhu koja utječe na njegov sluh ili ima ponavljane upale uha koje ne prolaze nakon liječenja antibioticima, otorinolaringolog može predložiti postavljanje cjevčice za drenažu u bubnjić. Taj postupak se naziva miringotomija, a obzirom da se obavlja kirurški, kod djece zahtijeva opću anesteziju. Time se potpomaže istjecanje tekućine i ujednačavanje tlaka između srednjega i vanjskog uha pa se djetetov sluh popravlja. Kako djetetov bubnjić raste, cjevčica u većini slučajeva na kraju bude izgurana i otvor za drenažu spontano zaraste.

I na kraju, glavno pravilo vezano za uši je da se u njih ne stavlja ništa manje od lakta– ukratko – u uši ne bismo trebali gurati štapiće za uši niti išta slično.

Nakon teme iz područja uha, uskoro tema iz nosa; a ponovno s naglaskom na dječju otorinolaringologiju.
Do tad Vam stojimo na raspolaganju,

dr. med. Tajana Gudlin Sbull, spec. ORL i Adarta Team!

zakrivljenije. To pomaže zaštiti uha od upale. Iako se i dalje mogu pojavljivati, kada dijete dođe u školsku dob upale uha se više ne javljaju tako često. KomplikacijeMnoge upale uha prolaze same od sebe bez ikakvih komplikacija, ali dugotrajne upale ili upale koje se ponavljaju, mogu oštetiti bubnjić, kosti u uhu i strukturu srednjeg uha i dovesti do trajnoga gubitka sluha. Kod male djece čak i kratkotrajni gubitak sluha može dovesti do kašnjenja razvoja govora. U pojedinim slučajevima povećani tlak u upaljenom uhu može dovesti do pucanja djetetova bubnjića. Vjerojatno ćete primijetiti istjecanje gnoja i krvi koje može izgledati zabrinjavajuće, ali pucanje bubnjića zapravo olakšava djetetove bolove, i u većini slučajeva, bubnjić će sam zarasti. Ožiljno tkivo koje se stvara neće utjecati na djetetov sluh. Ako ne zaraste, djetetu će biti potrebna operacija radi rekonstrukcije bubnjića. Kada treba potražiti liječnički savjet?Liječnički savjet potražite kada se dijete žali na bol ili pritisak u uhu, ako uočite istjecanje krvi i/ili gnoja iz uha, primjetite crvenilo oko i iza uha. Kod manje djece prisutna je razdražljivost i slabi tek. Povišena temperatura može i ne mora biti prisutna. Mala djeca mogu povlačiti uši i ne odgovarati uobičajeno na zvukove. Pretrage i dijagnosticiranjeLiječnik (otorinolaringolog) će postaviti dijagnozu na osnovi anamneze i fizikalnog pregleda. Upotrijebiti će otoskop i pogledati postoji li u unutrašnjosti uha crvenilo i tekućina iza bubnjića. Ako se bubnjić ne pomiče slobodno, to je znak da se tekućina može nalaziti u srednjem uhu. Izbočeni bubnjić ili bubnjić promijenjene boje može upućivati na infekciju. U nekim slučajevima može preporučiti timpanometriju ili audiogramsko ispitivanje, posebno ako dijete ima tekućinu u srednjem uhu već neko vrijeme. Timpanometrijskim ispitivanjem se mjeri koliko se bubnjić pomiče odgovarajući na tlak zraka. Kod audiogramskog ispitivanja koriste se zvukovi različitih frekvencija kako bi se provjerilo postoje li znakovi gubitka sluha.LiječenjeVećina upala uha prestaje sama od sebe nakon samo nekoliko dana pa će biti dovoljna simptomatska terapija (analgetici, antipiretici, dekongestivne kapi/sprejevi za nos), a antibiotike pripisujemo samo kod jačih infekcija (jer oni neće ukloniti tekućinu iz srednjeg uha, ali pomažu u spriječavanju razmnožavanja bakterija). Većina djece može imati tekućinu u ušima čak i 2 mjeseca nakon što je prestala upala. To ne predstavlja problem osim ako utječe na sluh. Cjevčice za drenažu -Ako dijete ima tekućinu u srednjem uhu koja utječe na njegov sluh ili ima ponavljane upale uha koje ne prolaze nakon liječenja antibioticima, otorinolaringolog može predložiti postavljanje cjevčice za drenažu u bubnjić. Taj postupak se naziva miringotomija, a obzirom da se obavlja kirurški, kod djece zahtijeva opću anesteziju. Time se potpomaže istjecanje tekućine i ujednačavanje tlaka između srednjega i vanjskog uha pa se djetetov sluh popravlja. Kako djetetov bubnjić raste, cjevčica u većini slučajeva na kraju bude izgurana i otvor za drenažu spontano zaraste. I na kraju, glavno pravilo vezano za uši je da se u njih ne stavljaništa manje od lakta– ukratko – u uši ne bismo trebali gurati štapiće za uši niti išta slično.Nakon teme iz područja uha, uskoro tema iz nosa; a ponovno s naglaskom na dječju otorinolaringologiju.Do tad Vam stojimo na raspolaganju, dr. med. Tajana Gudlin Sbull, spec. ORL i Adarta Team!

Leave a Reply

RADNO VRIJEME RADNIM DANOM OD 07:00 DO 21:00 SAT!

Poliklinika Adarta