Naš sluh je 24 sata dnevno aktivan i može razlikovati do 400.000 tonova. Deset je puta složeniji od ljudskog oka i vrlo je učinkovit. Stoga je još važnije osluškivati uši i brinuti o njima na najbolji mogući način.

Oštećenje i gubitak sluha  sve su češći problem modernog čovjeka. Kako bi se oni spriječili te da bi se dobro liječila nagluhost, postoje pretrage koje služe za otkrivanje oštećenja slušnog puta, poput timpanometrije (o kojoj smo govorili u prethodnom članku) i tonske audiometrije.

Tonska audiometrija

Tonska audiometrija je pretraga koja služi za otkrivanje oštećenja sluha, odnosno mjerenje razine sluha. Tonskom audiometrijom se određuje najmanja glasnoća čistog tona kojeg ispitanik čuje – prag sluha

Prije svake pretrage liječnik otoskopom pregledava slušni kanal da bi potvrdio da nema ušnog voska ili stranih tijela koja bi utjecala na nalaz.

Pretraga se obavlja u tihoj komori sa slušalicama i ispitaniku se puštaju zvukovi različitih frekvencija, a ispitanik signalizira kada ih primijeti te se na temelju toga stvara grafički prikaz praga sluha-audiogram. Ispituje se tzv. zračna vodljivost (koja je prirodan način slušanja gdje zvuk zrakom kroz zvukovod dolazi na bubnjić) i koštana vodljivost. Najmanja dob za tonsku audiometriju je oko 4 godine, što varira od djeteta do djeteta i njegove spremnosti na suradnju. 

Stupanj nagluhosti:

Slušna sposobnost određuje se pomoću dviju jedinica: visine tona i glasnoće. Visina tona (frekvencija) mjeri se u hercima, a cijeli se raspon sluha obično nalazi između 20 i 20.000 herca (Hz). Naš sluh najosjetljivije reagira na raspon frekvencije od 500 do 4.000 herca (Hz) – što je raspon ljudskog govora. Po pitanju glasnoće – koju se mjeri decibelima – granica neugode nalazi se pri 95 do 100 decibela (dB). Za sve iznad te granice potrebna je zaštita sluha. Uz pomoć tih dviju jedinica određuje se prag čujnosti. Prag čujnosti je razina zvuka koju uho čuje.

Uredan sluh: odstupanje slušne sposobnosti od praga čujnosti do 25 dB.

Blaga nagluhost definira se kao gubitak sluha od 25-40 dB, pri čemu se primjerice akustično više ne raspoznaju kucanje ručnog sata ili šum lišća.

Umjerena nagluhost počinje gubitkom sluha od 40 dB. To odgovara otprilike osnovnim zvukovima u naseljenim mjestima.

Teška nagluhost nastaje kod gubitka sluha od 60dB. U tom slučaju ne možemo pratiti sugovornika ni kod normalne glasnoće govora.

Nagluhost na granici sa gluhoćom počinje kod gubitka sluha s više od 80 dB. U tim se slučajevima ne čuju ni glazba ni zvukovi autoputa.

Ako se gotovo pa ništa više ne čuje, u pitanju je gluhoća.

Vrste gubitka sluha:  

Dvije su vrste gubitka sluha: gubitak sluha uzrokovan poremećajem u provođenju zvuka (primjerice kod začepljenja zvukovoda ušnom smolom) te gubitak sluha koji se temelji na poremećaju u zamjećivanju zvuka (najčešći je oblik staračka nagluhost).

Poremećaj u zamjećivanju i poremećaj u provođenju zvuka:
Kod poremećaja u zamjećivanju zvuka oštećenje je u unutarnjem uhu ili katkad u slušnom živcu koji vodi k mozgu. Kod poremećaja u provođenju zvuka u pitanju je umanjeno mehaničko provođenje zvuka u vanjskom dijelu uha ili srednjem uhu. Uzroci gubitka sluha između ostalog mogu biti: starost, buka, upale unutarnjeg uha, infekcije ili Ménièreova bolest.

Staračka nagluhost
Jedan od najčešćih uzroka gubitka sluha je staračka nagluhost. Pritom se stanice s dlačicama u unutarnjem uhu oštećuju trošenjem i otkidaju. Na taj način više ne mogu provoditi zvuk pa dolazi do gubitka sluha. Od 40. godine starosti slušna sposobnost kontinuirano opada. Gubitak sluha obično nastupa polako te se često ne uočava odmah; tonovi postaju tiši, a zvukovi i govor se teško razaznaju.

Nagluhost uzrokovana bukom
Trajno opterećenje bukom većom od 85 decibela, primjerice u industrijskim pogonima ili glasnom prometu, dovodi do gubitka sluha. Čak i pojedinačni ekstremni doživljaji buke, primjerice prasak u samoj blizini osobe ili kretanje zrakoplova, mogu nepovratno oštetiti sluh. Kao i kod staračke nagluhosti, dolazi do oštećenja stanica s dlačicama koje više ne mogu prosljeđivati zvuk.

Šum ili zviždanje u uhu (tinitus)
Poseban je slučaj poteškoća sa sluhom šum ili zviždanje u uhu-tinitus. Uzroci mogu

biti različiti. Nekad su to stalni ili privremeni utjecaj buke, ali često i stres, bolesti metabolizma, upale čeljusti te poteškoće s vratnom kralježnicom. Stoga je teško pronaći određeni uzrok.

Kada odrasle osobe (a i djeca) trebaju ići na pregled sluha?

  • počinju glasnije pričati,
  • stalna potreba od drugih da ponove rečeno,
  • naprezanje da se bolje čuje,
  • nerazumijevanje razgovora, pogotovo u bučnijim situacijama.
  • mišljenje kako svi drugi nerazgovijetno pričaju i mumljaju,
  • poglašnjavanje televizora ili radija,
  • zujanje u jednom ili oba uha,
  • dajete drugima dojam nezainteresirane osobe koja sporo reagira.

Ako Vi ili Vaši ukućani imate smetnje sluha ili ste se čitajući ovaj članak pronašli u jednoj od navedenih skupina, preporučamo ispitivanje u Poliklinici Adarta (tonska audiometrija i/ili timpanometrija). Za sve detaljnije informacije stojimo Vam na raspolaganju,

dr. med. Tajana Gudlin Sbull, spec. ORL i Vaš Adarta Team!

Leave a Reply

RADNO VRIJEME: OD PONEDJELJKA DO PETKA 07:00 - 22:00 SATA

Poliklinika Adarta