PCOS- prehrana i vježbanje

PCOS- prehrana i vježbanje

Točan mehanizam nastanka sindroma policističnih jajnika još uvijek je nepoznat. No, smatra se kako je to složeni poligenetski poremećaj kojeg karakteriziraju poremećeno otpuštanje gonadotropina, te poremećaji steroidogeneze. Vrlo važnu ulogu u patogenezi PCOS-a ima i hiperinzulinizam.

U terapijske mjere PCOS-a spadaju promjena stila života, primjena lijekova i operacijsko liječenje.

Ciljevi liječenja PCOS-a obuhvaćaju smanjivanje razine inzulinske rezistencije, uspostavu plodnosti, smanjivanje hiperandrogenizma kako bi se smanjio hirzutizam i akne, te uspostavu normalnih menstruacijskih ciklusa i prevenciju endometrijske hiperplazije i karcinoma endometrija. Izbor liječenja uvelike ovisi o težini simptoma i specifičnim ciljevima koji se žele postići. U žena koje žele zatrudnjeti, cilj terapije je inducirati ovulaciju, dok je kod pacijentica sa hirzutizmom cilj smanjiti koncentraciju androgena.

Adolescenticama najviše smetaju akne, hirzutizam(pojačana dlakavost na dijelovima tijela na kojima je takva dlakavost tipična za muškarce, kao što su brkovi, područje brade, prsa, trbuha, leđa itd.) i/ili acanthosis nigricans (crnu akantozu karakteriziraju područja crne hiperpigmentacije kože, obično se javlja u naborima vrata, pod pazuhom, na preponama, pupku i drugim područjima) kao kozmetički problem, jer se ti simptomi javljaju u posebno osjetljivom stadiju psihološkog razvoja, kada najveću važnost predstavlja prihvaćanje od strane vršnjaka. Najpoželjnija i najučinkovitija, no i ujedno najteža za postići, metoda za liječenje pretilih pacijentica s PCOS-om je promjena stila života. Zdrava prehrana i redovito vježbanje najkorisnija je terapija u liječenju simptoma i prevenciji budućih komplikacija. Gubitak tjelesne težine poboljšava gotovo sve parametre PCOS-a (Salmi DJ et al. 2004).

Prehrana bogata mastima, a s niskim unosom vlakana, povezuje se s hiperandrogenemijom, koja nastaje unosom induciranom hiperinzulinemijom, što dovodi do smanjenja sinteze SHBG-a, povećavajući tako dostupnost androgena (Mukherjee S & Maitra A 2010). Novije spoznaje predlažu direktni učinak prehrane na poremećaje fiziologije jajnika. 
Žene s PCOS-om imaju abnormalnu pulsatilnost gonadotropina, što se očituje pretjeranim lučenjem luteinizirajućega hormona (LH) te normalnim lučenjem hormona koji stimulira folikule (FSH). Čak 30–50% žena ima odnos između LH-a i FSH-a veći od 2 odnosno 3 

Kronična anovulacija s posljedičnim nedostatkom progesterona smanjuje aktivnost hipotalamičkih opijata i dopamina, što će uz povišenu razinu androgena poremetiti negativnu povratnu spregu hormona jajnika za hormon koji oslobađa gonadotropine (GnRH). Mijenja se ritam sekrecije GnRH, zbog čega se povisuje razina luteinizirajućeg hormona (LH) uz poremećaj frekvencije i amplituda njegova lučenja. Folikul-stimulirajući hormon (FSH) u isto vrijeme vrlo često ostaje normalnih vrijednosti. Promijenjeno lučenje LH utječe na teka-stanice jajnika, a posebno na funkciju enzima koji sudjeluje u steroidogenezi u jajniku. Navedene promjene imaju za posljedicu povećanu proizvodnju androgena u jajniku i anovulaciju. Zbog toga anovulacijski policistični jajnik ima puno više malih antralnih folikula nego normalni jajnik pa zato i specifično izgleda. Važno je istaknuti da je povišena razina LH uglavnom češća kod žena s normalnom tjelesnom težinom, dok je kod pretilih žena niža razina LH, ali im je viša razina androgena nego u mršavih 

Završni produkti glikacije su citotoksični metaboliti, dobiveni poremećenim metabolizmom ugljikohidrata, što može biti egzogeno uzrokovano konzumiranjem mnoštva hrane tipične za zapadnjačku prehranu (Diamanti-Kandarakis E et al. 2007). Depoziti tih završnih produkata glikacije u tkivu jajnika induciraju oksidativni stres i dovode do nenormalnih strukturnih promjena, što dovodi do oštećenja svih tipova stanica u jajniku i promjena funkcionalnosti jajnika. 
Brojna istraživanja koja su provedena u svijetu pokazala su da bi promjena načina života trebala biti prva linija terapije za žene s PCOS-om. Nekoliko studija ispitalo je utjecaj intervencija vježbanja na reproduktivnu funkciju, a rezultati ukazuju na poboljšanje menstruacije i / ili ovulacijske učestalosti nakon vježbanja. Pojačana osjetljivost na inzulin podupire mehanizme načina na koji vježbanje obnavlja reproduktivnu funkciju. Žene s PCOS obično imaju nakupinu metaboličkih poremećaja koji su faktori rizika za kardiovaskularne bolesti. Postoje nepobitni dokazi da vježbanje ublažava faktore rizika od kardiovaskularnih bolesti kod žena s PCOS-om. Mehanizam kojim vježbanje poboljšava mnoge čimbenike rizika od kardiovaskularnih bolesti osnovno je povezan s poboljšanom osjetljivošću na inzulin i smanjenom hiperinzulinemijom. Pored kardiometaboličkih i reproduktivnih komplikacija, PCOS je povezan s povećanom prevalencijom poremećaja mentalnog zdravlja. Vježba poboljšava psihološku dobrobit kod žena s PCOS-om, ovisno o određenim fiziološkim čimbenicima.

Smjernice za PCOS sugeriraju najmanje 150 minuta tjelesne aktivnosti tjedno. Gubitak tjelesne mase od svega 5% dovodi do snizivanja vrijednosti testosterona u cirkulaciji za 35%, smanjenja inzulinske rezistencije za 40% te sniživanja vrijednosti LH-a, te se povećava plodnost za čak do 20 puta.