Ugljikohidrati u dječjoj prehrani – potreba ili ovisnost?

Ugljikohidrati u dječjoj prehrani – potreba ili ovisnost?

Ivana Domislović dipl.ing.
univ.spec.nutricionist

Kroz rad s roditeljima vrlo često čujem izjave poput:

· Ako se njega pita, jeo bi samo ugljikohidrate
· Jede samo tjesteninu, bez dodataka, odbija ih
· Mogu ja ponuditi svašta na tanjuru no on bira samo ugljikohidrate
· Često sam zbog toga frustrirana, bijesna i na kraju ga natjeram da hranu pojede ili povezujem završetak obroka sa nekom nagradom/kaznom
· Uvijek bira radije tjesteninu, rižu, krumpir, od povrća i mesa
· Ovisan je o šećeru!
· Trbuščić mu raste, masnoća mu se samo na tom predjelu skuplja, samo se deblja!
· Potrebna mu je prehrana bez ugljikohidrata

Postoje neke stvari koje svaki roditelj mora znati i činjenice kojima mora vladati, kako bi usmjerio dijete prema pravilnoj prehrani. Pri tome je važno da dijete razvije pravilan odnos prema hrani i svome tijelu.

1. Što su ugljikohidrati?
2. Zašto djeca žude za ugljikohidratima i slatkim namirnicama
3. Kako organizirati obroke i postaviti se na pravilan način. Kako spriječiti nezdrav odnos prema hrani i spriječiti poremećaje hranjenja.
4. Kako razviti kod djece pravilan odnos prema svome tijelu i naučiti ih da prihvaćaju i vole sami sebe.

1. Što su ugljikohidrati?
Ugljikohidrati su organski spojevi ugljika, kisika i vodika. Ovisno o složenosti molekula dijele se na:

· jednostavne i

· složene

Jednostavni su monosaharidi i disaharidi.
Nalaze se u rafiniranim šećerima, poput bijelog (stolnog) šećera (saharoza), keksima, bombonima, ali nalaze se i u namirnicama koje smatramo „zdravima“ poput voća (fruktoza) i mlijeka (laktoza). Glukoza je glavni predstavnik jednostavnih ugljikohidrata i izvor je energije za sve organe i mišiće te je isključiv izvor energije za mozak.

Složeni ugljikohidrati su dugački lanci jednostavnih ugljikohidrata. Najpoznatiji su škrob i glikogen. Tu su još i celuloza i lignin koji se nazivaju i neprobavljivi UH ili vlakna. ..

2. Zašto djeca žude za ugljikohidratima i slatkim namirnicama

Ugljikohidrati signaliziraju sigurnu energiju

Osjet okusa kontrolira jednu od najvažnijih odrednica opstanka koju životinje donose – jesti ili odbaciti stranu/nepoznatu tvar.
Kad smo živjeli u spiljama, sakupljali hranu i živjeli dio godine u oskudici (zimsko razdoblje), slatka hrana signalizirala je siguran izvor energije. Gorke namirnice, s druge strane, doživljavali smo kao hranu opasnu po zdravlje.
Tako se razvila preferencija prema slatkom okusu. Morali smo skupiti dovoljno energije kako bi je trošili kroz period oskudice.
Majčino mlijeko, prva hrana dojenčadi, je slatko. Prvi okusi koje povezujemo sa hranom i energijom koju nam daje su slatki.
Prema istraživanjima, sklonost prema slatkome mijenja se s godinama. Pa tako djeca školske dobi preferiraju slatko više od adolescenata, a adolescenti više od odraslih (1). Ovo je zapravo povezano sa završetkom rasta i razvoja u odrasloj dobi.

Ugljikohidrati su hrana za mozak
Osnovna hrana za mozak je glukoza. Potrebe mozga za glukozom nisu najveće u vrijeme rođenja. Najveća potrošnja je u vrijeme sporog perioda rasta – vrijeme djetinjstva i adolescencije. U to vrijeme metaboličke potrebe i potreba za rast tijela prelaze u potrebe za mozak (pri rođenju 35,4 – 38,7 % dnevnih energetskih potreba troši se na unos glukoze u mozgu, dok se tijekom djetinjstva penje na 43,3 – 43,8 %). Dječji mozak koristi dvostruko više glukoze nego mozak odraslih. Potrebe za glukozom dosežu svoj vrhunac u dobi od oko 5 godina (2).

Ugljikohidrati su ključne hranjive tvari za rast pod utjecajem su hormonskog sustava tijela koji regulira potrebu za unosom energije, tj. ugljikohidrata.Neki od tih hormona su leptin, inzulin, NTx – pokazatelji koštane pregradnje, tj. kosti koja raste (3), hedonističkog utjecaja hrane na mozak i dr.…

Poznavanjem biološke potrebe djeteta za konzumacijom ugljikohidrata smanjuje se stres roditelja uslijed neosnovanog straha koji trenutno vlada naspram konzumacije ugljikohidrata, straha od razvijanja ovisnosti o šećeru i posljedice debljanja i utjecaja na pojavu kroničnih bolesti povezanih sa debljinom.

3. Kako organizirati obroke i postaviti se na pravilan način. Kako spriječiti nezdrav odnos prema hrani i spriječiti poremećaje hranjenja.

Sad kad smo shvatili osnovne biološke funkcije ugljikohidrata, moramo objasniti i koji su to ugljikohidrati koji podržavaju pravilan rast i razvoj djece, te kad i kako ih uključiti u prehranu djece.
Sve gore spomenuto ne znači da možete i trebate djetetu dozvoliti pretrpavanje jednostavnim i rafiniranim ugljikohidratima.
Kao i u svemu i ovdje je važno pronaći „zlatnu sredinu“ i usaditi pravilne prehrambene navike.
Pravilne prehrambene navike razvijaju se od najranije dobi.
Već i u vrijeme trudnoće i dojenja dijete dolazi u dodir sa raznim „okusima“ hrane koju trudnica/majka konzumira. Nakon ovog razdoblja, vrijeme uvođenja krute hrane je ključno u razvoju prehrambenih preferencija.
U dobi do godine dana unos rafiniranih ugljikohidrata trebali bi u potpunosti izbjeći. Prema trenutnim smjernicama (WHO), ovo bi bilo dobro odgoditi do dobi od najmanje dvije godine (čokolade, bomboni, keksi i sl).
Jednom kad dijete krene u vrtić, socijalizira se, vrlo često ćete se pronaći u situaciji da mu netko nudi rafinirane šećere. U ovom trenutku treba pronaći pravu mjeru, tj. odrediti „zlatnu sredinu“.

  • Dijete u dobi iznad godine dana treba ima tri glavna obroka i 2 međuobroka, kako bi putem hrane namirilo sve potrebe za hranjivim tvarima potrebnima za pravilan rast i razvoj
  • Obroci moraju biti visoke nutritivne gustoće, što znači da moraju osigurati makro i mikronutrijente (ugljikohidrate, bjelančevine, masti, vitamine, minerale) i vodu
  • U obrocima se bazirajte na složene ugljikohidrate i nerafiniranu hranu
  • Nemojte djetetu u potpunosti zabraniti konzumaciju slatkog i rafiniranog, ali ograničite količine u suradnji s njim (objasnite zašto to radite)
  • Razgovarajte i objasnite koje su namirnice važne za rast i razvoj
  • Stvorite ugodnu atmosferu u vrijeme objedovanja, ne kažnjavajte, ne vičite, ne uvjetujte koliko mora pojesti
  • Vi određujete što dijete jede u glavnim obrocima, dijete odlučuje koliko će pojesti
    – na ovaj način pomažete djetetu da prepozna signale sitosti i gladi i da na njih reagira
    – na ovaj način stvorit ćete mu zdrave temelje za budućnost. Veliki dio nas jede previše hrane jer više ne prepoznaje znakove gladi i sitosti
  • Dozvolite djetetu da neku namirnicu ne voli
  • Dozvolite djetetu da bez straha i zadrške uzme ponuđenu čokoladicu, keks i sl. Ne stvarajte averzije, ne paničarite, ne govorite da će od jedne čokoladice biti debelo.
  • Zapravo, NIKADA djetetu ne govorite da će biti od bilo koje namirnice debelo.
  • Ne upotrebljavajte hranu kao nagradu ili kaznu
  • Ako primijetite u vrtiću da tete nagrađuju bombonima (što nije rijetko), zamolite ih da to ne rade

4. Kako razviti kod djece pravilan odnos prema svome tijelu i naučiti ih da prihvaćaju i vole sami sebe.

Rast, razvoj i samopouzdanje ovisno je o potpori roditelja. Najjednostavniji dio je kupiti, pripremiti i ponuditi zdravi obrok, iako se ponekad tako ne čini.
Malo je teže objasniti djetetu da mora pojesti i namirnice koje mu prirodno nisu primamljive poput slatkiša. Čini mi se da je najteže odgojiti pubertetliju koji voli povrće.

Roditelj kao primjer – u najranijoj dobi nije važno što govorite, koliko je važno što radite. Djeca kopiraju roditeljski obrazac ponašanja i preslikavaju ga u svoj život

  • Odredite jedan obrok u danu u kojem sudjeluje cijela obitelj. Taj obrok neka bude izbor kvalitetne hrane. Ovo vrijeme neka bude ugodno provedeno druženje, uz razgovor o događajima u danu, a bez edukacije o pravilnoj prehrani (osim u slučaju da vas djeca to traže). Djeca moraju osjetiti da ih slušate i da su vam važni njihovi osjećaji
  • Od samih početaka učite djecu da prihvaćaju drugačije od sebe. Pazite kad razgovarate s njima, ali i u međusobnom razgovoru „odraslih“.
    Sad djeca uče da odjeća ne čini čovjeka.
    Ljude ne opisujte kao mršave/debele/klempave ili ružnih zubiju. Učite ih da traže u drugima ono što ih opisuje ispod marke odjeće koju nose, ispod odjela. Opišite ljude kao simpatične, dobrog srca, vesele, spretne…
  • NIKADA djetetu ne govorite da je ono ili neko drugo dijete debelo
  • Učite djecu da prihvaćaju sebe takve kakva jesu i razviju samopouzdanje.
    I ovo uče na obrascu ponašanja roditelja. Kćer koja svaki dan gleda majku koja nezadovoljna i depresivna svaki dan provjerava svoju kilažu i obujam struka ili celulit na nogama, koja sama sebi govori da je debela i ružna – ne može razviti pravilan odnos prema svojem tijelu. Osobito u vrijeme kad ulazi u pubertet, u vrijeme kad medijima šetaju mršave, anoreksične i fotošopirane djevojke.
    Slično je i sa dječacima i očevima kao uzorom.
    Uloge majke i oca kao uzora izuzetno su važne.
  • Budite primjer svojim ponašanjem i kad je u pitanju sport i rekreacija. Djeca koja su od malena usmjerena na sport i rekreaciju, a sa roditeljima koji to pokazuju kroz svoj životni stil, zadržavaju ovu osobinu i kasnije
  • Smanjite vrijeme provedeno pred TV-om i mobitelom. Vikende provodite zajedno u prirodi ili aktivnom obiteljskom druženju na dvorištu, igralištu. Zaobiđite druženja u shopping centrima

Zapamtite – ugljikohidrati nisu otrov, djeca ne postaju ovisna o šećeru, ne debljaju se i ne obolijevaju od dijabetesa tipa 2 jer su pojela čokoladicu ili sladoled.
Napravite domaće, zdravije verzije sladoleda, ali dozvolite djetetu da veselo uživa s prijateljima u slastičarni.
Naučite ih obrascima ponašanja kakvog želite kroz vlastite primjere, ne skrivajući se u smočnici u ponoć jedući nutellu iz tegle 😉

Ukoliko vam je potrebna pomoć pri osmišljavanju jelovnika, zdravih recepata ili pak pri rješavanju nedoumica o pravilnoj prehrani Vas i Vaše djece, javite se, Adartin tim stoji vam na raspolaganju!


Izvori:

(1) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10549887

(2) https://www.pnas.org/content/111/36/13010

(3) https://www.pnas.org/content/pnas/111/36/13010.full.pdf