Liječenje infekcije mokraćnog sustava kod djece

Liječenje infekcije mokraćnog sustava kod djece

Liječenje infekcije mokraćnog sustava kod djece

Upale mokraćnog sustava (uroinfekcije) ubrajaju se u najčešće bakterijske infekcije u dječjoj dobi, osobito među ženskom djecom. Njihova učestalost ovisi o dobi i spolu djeteta.

Češće su u dječaka u prvih šest mjeseci života, no kasnije postaju češće u djevojčica. Procjenjuje se da će jedna od deset djevojčica i jedan od trideset dječaka imati urinarnu infekciji do dobi od šesnaest godina.

Vrlo se često upale javljaju ljeti, u vrijeme kada zbog vrućine organizam “čuva” vodu pri čemu se stvara manje mokraće – ona postaje gusta i tamna a mokrenje rjeđe. Sličan problem se javlja i tijekom bolesti koje su praćene vrućicom, proljevom ili povraćanjem.

U ovim stanjima organizmu također nedostaje tekućine i stvara se manje mokraće a bakterije, ako se u njemu nađu, imaju vremena razmnožiti se i izazvati upalu. Povećan rizik za nastanak infekcije u dječaka predstavlja fimoza, nošenje pelena, a u djevojčica neadekvatno brisanje nakon mokrenja (pravilno je brisanje odozgo prema dolje), kod obiju dobnih skupina rizičan čimbenik je i neredovita stolica odnosno zatvor (opstipacija).

Kao i postojanje vezikoureteralnog refluksa (tj. vraćanja mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovode prema bubrezima) ili opstrukcija – otežan prolazak tekućine iz mokraćnog mjehura prema mokraćnoj cijevi kao i u izlaznom dijelu bubrega prema mokraćovodima. Infekcije najčešće nastaju ulaskom bakterija iz probavnog sustava u uretru.

U mlađim dobnim skupinama, prvenstveno u djece mlađe od dva mjeseca, mogu biti posljedica ulaska bakterija u krv te posljedničnog zahvaćanja bubrega. Najčešći uzročnici su bakterije: E.coli (80% uroinfekcija), Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, rjeđe Enterococcus, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Staphylococcus saprophyticus, Streptococcus agalactiae, a vrlo rijetko Haemophilus influenzae tip B, anaerobi, salmonele, šigele i kampilobakter.

Virusi također mogu uzrokovati uroinfekcije, posebno mokraćnog mjehura. Klinička manifestacija može jako varirati – dijete može biti potpuno bez simptoma ili može imati teške simptome poput sepse.

Rana dijagnoza i liječenje uroinfekcije spriječavaju trajno oštećenje bubrega i kasne komplikacije poput povišenog krvnog tlaka, zatajenja bubrega i komplikacija u trudnoći kod ženske djece. Kod čak 30 – 50% djece uroinfekcije se ponavljaju.

Važni predisponirajući čimbenici su vezikoureteralnih refluks (VUR), druge anomaije mokraćnog sustava, poremećaj mokrenja i opstipacija. S porastom životne dobi sve jače su izraženi klasični simptomi infekcije mokraćnog sustava: učestalo mokrenje malih količina mokraće, pečenje i bol pri mokrenju, bol u trbuhu.

U slučaju zahvaćenosti bubrega upalom javlja se visoka temperatura s tresavicom, bolovima u trbuhu ili leđima. Upale mokraćnih puteva u djece predstavljaju značajan zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, sklonosti ponavljanju, povezanosti s anomalijama mokraćnog sustava, potrebom za dijagnostičkom obradom i dugotrajnim liječenjem te najvažnije zbog mogućih trajnih oštećenja bubrega koja mogu biti uzrokom propadanja bubrežne funkcije, razvoja povišenog krvnog tlaka i komplikacija u trudnoći.

Stoga je izrazito važno kod svakog djeteta s povišenom temperaturom pregledati urin i rano dijagnosticirati upalu. Rani početak liječenja i rana dijagnostička obrada kod velikog broja djece moći će spriječiti trajna oštećenja bubrega.

U slučaju dokazane upale mokraćnih organa, odmah se počinje liječenje antibioticima, u pravilu ne čekajući nalaze urinokulture. Nakon izlječenja slijede periodične kontrole urina i urinokulture da bi se rano uočili simptomi ponovne upale.